Izlet u Samoborsko gorje

 

U nedjelju, 17.05.2015. organiziran je cjelodnevni izlet i druženje za članove kluba. Cilj izleta bila je zabava, upoznavanje, druženje i promicanje zdravog i sportskog načina života boravkom u prirodi.

U 8:00 h ispred Hada okupilo se 30-ak članova i trenera kluba te stručnih suradnika (vozači, članovi pl. doma i odbor za roštilj) te smo u veseloj koloni kombija i 5 autiju krenuli u prirodu. Već za vrijeme vožnje osjetilo se uzbuđenje i vesela atmosfera u kojoj smo oko 09:00 h stigli do Dragonoša - malog sela u srcu Samoborskog gorja, smještenog na 700 m nadmorske visine.

Nakon postrojavanja u liniju i davanja kratkih uputa i pravila ponašanja uputili smo se prema prvom odredištu naše šumske avanture, Japetiću - najvišem vrhu Samoborskog gorja. Putem smo uz druženje i razgovor uživali u ljepotama prirode, a momci su nakon priče o životinjama u šumi nabavili štapove, oformili šumsku policiju i bacili se u potragu za veprom kako bi obogatili željno iščekivani ručak. Na njihovu žalost i veprovu sreću putevi nam se nisu sreli. Nakon otprilike sat i pol stigli smo do planinarskog doma na Japetiću gdje smo se zadržali na kratkom odmoru i užini. Nažalost upali smo u oblak pa smo ostali zakinuti za divan pogled s ruba planine, no i oblak je donio svoje čari. Okrijepivši se sljiedio je povratak u divljinu. Uputili smo se našem sljedećem cilju udaljenom samo 20-ak minuta - željeznoj piramidi/vidikovcu na samom vrhu Japetića. Stigavši do vrha popeli smo se na piramidu visine 12 metara s koje smo vidjeli veličanstveni pogled držeći Prigorje, Žumberak, Pokuplje i Klek na dlanu. Nakon razgledavanja i fotkanja oko podneva krenuli smo prema našem krajnjem odredištu - Gostinjcu sv. Bernarda na Velikom Lovniku gdje je naš odbor za roštilj već pripremao vatru i žar. Praćeni sunčanim vremenom oko 13:25 stižemo na 400 m od odredišta, zbijamo redove i na trenerovu zapovijed gromoglasnim kiyapom svakih deset koraka dajemo do znanja tko smo i kakav nam je apetit. Na opću zbunjenost planinara i posjetitelja pojavljujemo se iza zavoja i kao glavna atrakcija bivamo fotkani i dočekani pljeskom. U trenutku našeg dolaska uigrani tim roštijaša vođeni Tomom i Jurom upravo završava svoj zadnji slijed pečenja te ubrzo uživamo u čarima roštilja u šumi. Odmah nakon roštilja djeca su se razbježala po okrugu doma i proveli iduća 2,5 h u igri i zabavi. Igralo se svašta: nogomet, gumi gumi, lovice, skrivača, košarka i dr.

16:15h - kad je prije došlo vrijeme povratka? – pitala su se djeca. No naša avantura je izgleda došla kraju. Fotografirali smo se ispred gostinjca sv. Bernarda, formirali kolonu i krenuli prema autima u Dragonoš. Stigavši do sela ukrcali smo se u aute i polako krenuli za Zagreb. No takvi kakvi jesmo, uvijek željni još malo akcije, sjetili smo se da su djeca nagovorila Vuka da sredi neki sladoled te se ubrzo cijela kolona auta vozikala kroz grad tražeći dućan koji radi nedjeljom u 18:00 h. Nakon početnog neuspjeha ustrajući u naumu da smažemo sladoled pronašli smo dućan, nagradili se sladoledom i zadovoljno i sretno krenuli prema Hadu gdje su roditelji već željno iščekivali male sokole.

Trener David